Iako čitam skoro sva novinska izdanja koja imaju barem jednu svoju stranicu posvećenu automobilima, ne sjećam se da se je ikada dogodio ovakav skandal, a čitam ih već gotovo četvrt stoljeća. Naime, čitajući neki dan naš renomirani časopis “Auto klub” ostao sam bez riječi. Sve do danas, dobrih tjedan dana poslije.
Što je to bilo što me je tako zaprepastilo?
Pismo jednog čitatelja, koji to u stvari i nije (on možda više pripada poslovnim partnerima dotičnih novina, ali to je sada manje bitno). Gospodin koji se je potpisao kao voditelj marketinga i PR-a Toyota Croatie d.o.o. zove se Damir Rakuša i bio je toliko revoltiran i nezadovoljan tekstom sa međunarodne prezentacije Toyote objavljenim u “Auto klubu” da je odlučio pozvati na red novinara koji ga je napisao i naučiti ga kako bi trebao obavljati svoj posao. E pa dragi moji to je prvorazredni skandal. Zašto mislim da je to neviđeni skandal koji nije viđen u skoro vrijeme na ovim našim prostorima? Pa evo samo nekoliko razloga:
- kao prvo - pravo i obaveza svakog automobilskog novinara je da objektivno, ali i subjektivno prenese svojoj publici dojmove sa testnih vožnji ili prezentacija određenog vozila. Objektivno prenijeti dojmove znači da će se novinar potruditi da prezentira točne i potpune tehničke podatke, cijenu i specifikaciju opreme određenog modela i da prenese poruku koju svojim kupcima šalje određena marka o svom određenom modelu.
Sa druge strane, subjektivno prenijeti dojmove je upravo ono što publika očekuje od svakog novinara. Malo koga zanima što je proizvođač htio reći o svojem modelu, kada je sve to samo jedna obična reklama u kojoj ima svega samo ne neke velike istine. Upravo zbog toga taj subjektivni dojam pokazuje neke smjernice koje bi trebao znati budući kupac.
Činjenica je da svaki čovjek doživljava određenu stvar ili pojavu na svoj, odnosno drukčiji način i koliko god novinar bio vrhunski profesionalac (što sam uvjeren da novinari “Auto kluba” jesu iako se više puta ne slažem sa njihovim stavom), svaki će određeni model automobila doživjeti na svoj drukčiji način. Publika, odnosno potencijalni kupci su tu da pronađu više članaka o automobilu koji ih zanima i vjerujte mi da će skupljajući dojmove više novinara doći u svakom članku do određene dragocjene informacije i na kraju stvoriti pravu sliku o određenom modelu.
- kao drugo - iako dotičnog gospodina Damira Rakušu ne poznajem osobno, mogu potvrditi da su inače ljudi u PR-u Toyota Croatie d.o.o. (s kojima i mi surađujemo na čelu sa voditeljicom PR odjela Anom Šerbo) sve redom vrhunski profesionalci, uslužni i uvijek na raspolaganju za sve kontakte sa medijima. Stoga me još više iznenađuje takav diletantski potez gospodina koji je voditelj marketing i PR odjela zajedno. Vjerojatno gospodin u čije reference ne želim sumnjati nikada prije nije radio na ovakvom mjestu pa još uvijek nije naučio da je u takvom poslu uvijek potrebno prespavati noć jer je jutro pametnije od večeri pa onda reagirati.
Jer ne može jedan Damir Rakuša koliko god mislio da sjedi u visokoj fotelji govoriti novinarima što će oni misliti i pisati o automobilima. Ne može razapinjati jednog novinara u javnosti jer mu se nije svidjela Toyota iQ. Ne može javno pozivati novinara koji misli da neka Toyota baš i nije savršen automobil, da dođe k njemu u kancelariju pa da mu on, gospodin Rakuša, pojasni ključne značajke i prednosti određenog vozila.
- kao treće i posljednje - a mislim da govorim u ime svih kolega, naša publika mora znati da svi mi pišemo i više nego pozitivno o većini automobila. Danas svaki novi automobil ima bezbroj vrlina i mana i ne postoji savršeni automobil. Postoje oni koji su malo više uspjeli u težnji da proizvedu savršeni automobil i postoje oni kojima je to malo manje pošlo za rukom. Iako mi novinari otkrijemo puno mana koje nose određeni modeli, isto ih toliko i prešutimo jer mislimo da neke sitnice samo nas smetaju i da nisu možda toliko važne.
Stoga me još više čudi postupak jednog od čelnih ljudi Toyota Croatie d.o.o. koja bi od svih marki trebala biti najmanje ljuta na novinare. Kao prvo zbog toga što kod nas među vozačima vlada mišljenje da je Toyota jedna od najkvalitetnijih marki na tržištu (što bi jednim dijelom trebali zahvaliti i novinarima). Činjenica je sljedeća koju bi trebali znati svi vozači: Toyota ne proizvodi najbolje automobile na svijetu i iako ja osobno također zbog nekih subjektivnih razloga simpatiziram neke njihove modele ostaje činjenica da je Toyota jedna prosječna marka koja se ničime ne ističe osim u nekim statistikama u koje sam čak danas počeo sumnjati.
Jer ako se vrši pritisak na hrvatske novinare da se pišu tekstovi koji odgovaraju Toyotinom marketingu, ne vrši li se možda i pritisak na neke “nezavisne” statistike pouzdanosti određenih marki? Jer na tu sumnju me je potaknula i Toyota Avensis koju mi u redakciji posjedujemo, a koja je doživjela havariju ne dohvativši šesteroznamenkastu brojku na brojaču kilometara. No o toj temi uskoro više na našem portalu kada ćemo imati i mišljenje struke o našoj Toyoti.
Povratak na "Što mi mislimo o tome"
