8. ožujka 1950. godine poÄela je priÄa o svjetskom uspjehu. Tada je naime prvih deset Transportera siÅ¡lo s proizvodne trake u Wolfsburgu. ToÄno Å¡est godina kasnije, nakon 160.000 proizvedenih primjeraka, proizvodnju ovog vozila preuzela je tvornica u Hannoveru. Do 1967. godine proizvedeno je viÅ¡e od 1,83 milijuna VW Bullija prve generacije, a do danaÅ¡njeg dana viÅ¡e od 10 milijuna.
Prvih osam ruÄno proizvedenih Transportera, interno nazvanih „Typ 29“, već su postojali kad su u ožujku 1950. godine prvi Transporteri (Typ 2 «T1») siÅ¡li s proizvodne trake. Å est furgona i dva kombija služila su za potrebe prezentacije kupcima i medijima. U proljeće 1950. godine je sve bilo spremno. Saznanja iz proteklih razvojnih godina poprimila su realan oblik. To se prije svega odnosi na Äinjenicu da Transporter nije nastao na platformi bube (Typ 1), kao Å¡to je prvobitno bilo zamiÅ¡ljeno i planirano, nego je raspolagao vlastitom, pojaÄanom Å¡asijom.
Tehnika je preuzeta od Volkswagen osobnih vozila. Motor i mjenjaÄ potjeÄu iz doba razvoja njemaÄke mobilnosti. 25 KS je dakle razvijeno sa zadatkom da transportiraju 750 kg tereta. Time Transporter nije neophodno imao suveren motor, ali je od prvog dana izrazito pouzdano izvrÅ¡avao svoje zadatke.Pri tome se utovarnom prostoru od 4,6 m3 ispoÄetka moglo pristupiti samo preko dvoja vrata na desnoj strani, a od lipnja 1951. godine opcionalno su se mogao naruÄiti i dodatni par vrata na lijevoj strani. Pristup preko stražnjeg dijela bio je moguć preko opcionalnog malog poklopca. Poklopac motora veliÄine vrata sjenika («Barndoor») dopuÅ¡tao je velikoduÅ¡an pogled u prostor u kojem je bio smjeÅ¡ten motor, ali i spremnik goriva i rezervna guma. To je promijenjeno tek 1955. godine kad je rezervna guma „skrivena“ iza prednjih sjedala, veliÄina poklopca motora za pola smanjena, a dodatni poklopac s prozorom iznad prostora motora omogućavao je pristup utovarnom prostoru.
Tada je Transporter dobio i „klima ureÄ‘aj“. Od sada je prednji dio vozila ukraÅ¡avao mali krovni prevjes preko kojeg je svježi zrak dopirao u unutraÅ¡njost vozila. U serijsku opremu je k tome dodana i limena armaturna ploÄa, Å¡to doduÅ¡e nije promijenilo naÄin informiranja vozaÄa. VozaÄ je kao i prije iskljuÄivo preko tahometra s Äetiri kontrolne lampice dobivao informacije o stanju tehnike – brzini, pokazivaÄima smjera, dugim svjetlima, tlaku ulja i punjenju baterija. MeÄ‘utim, stvoren je prostor za opcionalni radio ureÄ‘aj, pepeljaru, ruÄku za držanje, sat, koji su izmeÄ‘u ostalog bili sastavni dio serijske opreme modela Sambe, koja se proizvodi od 1951. godine, te prostor za pokazivaÄ razine goriva, koji je od 1961. godine ukazivao na preostalu koliÄinu goriva.
Daljnje novosti uslijedile su poÄetkom 60-tih godina proÅ¡log stoljeća. Tako sada vozaÄu na raspolaganju stoji samo jedno pojedinaÄno sjedalo, koje se može i podeÅ¡avati. S takvim sjedalom su vozaÄi manjeg rasta mogli pronaći prikladnu sjedeću poziciju. Najveća promjena je bila u pojaÄanju snage motora. Isprva odreÄ‘en za ameriÄko tržiÅ¡te 42 KS snažni boxer od 1963. godine dobio je i svoju europsku verziju. Neopterećeni Transporter je s 1,5 l motorom postigao brzinu od 100 km/h. Dvije godine prije kraja proizvodnje inžinjeri su pronaÅ¡li dvije dodatne KS. Osim toga, sve verzije Transportera s proizvodne trake su silazile samo s 12-volt-nom tehnikom.
U srpnju 1967. godine, nakon 17 proizvodnih godina, u NjemaÄkoj je prekinuta proizvodnja prve generacije Transportera. MeÄ‘utim, u Brazilu, gdje se T1 takoÄ‘er proizvodio od 1957. godine proizvodnja je nastavljena do 2000. godine. Ukupno je u Brazilu, Meksiku i NjemaÄkoj proizvedeno 2,9 milijuna Bullija prve generacije.
Povratak na "Istražili smo za Vas"
