Audi quattro slavi 30 godina

Audijeva quattro tehnologija slavi godišnjicu: prvo predstavljanje modela Audi quattro na Ženevskom salonu automobila 3. ožujka 1980. godine. Njegova pojava je označila početak niza pobjeda u moto sportu i na običnim cestama, koje traju i danas. Sada, 30 godina kasnije, Audi otkriva slijedeću generaciju ove uspješne tehnologije.

Quattro tehnologija

Kako visoke performanse može pružiti prednji pogon? To je pitanje koje su si postavili Audijevi razvojni inženjeri tijekom testnih vožnji u Švedskoj u zimi 1976/77. Zakamuflirani prototipovi sa svojim 170 KS snažnim pet-cilindričnim motorima pokazali su vrijedne performanse. Ali su ostali stajati iza vozila s motorom od 75 KS, koje je bilo opremljeno s ručno aktiviranim pogonom na sve kotače – Iltis vojnim terenskim vozilom koje je Audi razvijao kao nasljednika modela Munga.

Automobili koji dijele svoju pogonsku snagu između sva četiri kotača mogu generirati veću silu skretanja na svakom kotaču u odnosu na vozila sa stražnjim ili prednjim pogonom. Njihovo držanje ceste i ponašanje u zavojima je superiorno. Sportski Audijev automobil sa stalnim pogonom na sve kotače i snažnim motorom – to bi bilo savršeno rješenje, razmišljali su inženjeri.

Projekt je pokrenut početkom 1977. kao “Projektni zadatak 262”. Njime su upravljala tri mlada inženjera: tehnički direktor dr. Ferdinand Piëch, upravitelj projekta Walter Treser i Jörg Bensinger, Å¡ef odjela testiranja Å¡asija. Prototip je dobio kodni naziv A1 – radilo se o modificiranoj prvoj generaciji modela Audi 80 s malo produženim meÄ‘uosovinskim razmakom i pet-cilindričnim turbo motorom koji će ugraÄ‘ivati u budući model Audi 200. Stražnji ovjes se sastojao od druge postave McPherson prednjeg ovjesa, zaokrenute za 180 stupnjeva. Tijekom testova u dubokom snijegu na Turracher Höhe u Å tajerskoj u Austriji, u siječnju 1978. ovo je testno vozilo s registracijom IN – NC 92 moglo demonstrirati kako dobro drži cestu. Definitivno zeleno svjetlo je dao Predsjednik upravnog odbora kompanije Volkswagen Toni Schmücker u svibnju 1978. Jedan od projektnih inženjera je znao za strmo polje u mjestu Stammham u blizini Ingolstadta. Pozvani su lokalni vatrogasci da ga dobro natope od vrha do dna. Schmücker se u modelu A1 bez ikakvih problema popeo skroz do vrha brda.

U meÄ‘uvremenu, žena Volkswagenovog direktora razvoja Ernsta Fiala je vozila A1 kroz gradski promet Beča, te se požalila da se automobil u oÅ¡trim zavojima ponaÅ¡a napeto: ona je to opisala kao da “automobil poskakuje”. U zavojima, prednji kotači opisuju neÅ¡to veći radijus kruga od stražnjih kotača, tako da se trebaju brže okretati. To nije bilo moguće na tadaÅ¡njem prototipu jer su osovine bile kruto spojene. Audijevi inženjeri su se fokusirali na dva prioritetna cilja: pogon na sve kotače treba biti stalan, te mora raditi bez odvojenog prijenosnog sklopa i druge pogonske osovine sprijeda.

Šuplja osovina – genijalna Audijeva ideja

Franz Tengler, šef odjela konstrukcije prijenosa, imao je ideju koja je bila jednako jednostavna kao i praktična: 263 milimetra dugačka, šuplja sekundarna osovina u prijenosnom sklopu, preko koje se snaga prenosi u dva smjera. Sa svog stražnjeg kraja, osovina je pogonila ručno blokirajući središnji diferencijal. Ovaj diferencijal je prenosio 50 posto snage preko pogonske osovine na stražnju osovinu, koja je ima svoju vlastitu blokadu diferencijala. Druga polovica pogonskog momenta se prenosila do diferencijala prednje osovine uzduž izlazne osovine koja se okretala unutar šuplje sekundarne osovine.

Ova šuplja osovina je dozvolila pogon na sve kotače koji je bio skoro bez naprezanja, lagan, kompaktan i efikasan. Bitan napredak je bio u činjenici da ovaj elegantan quattro princip nije više bio pogodan samo za spora terenska vozila i kamione, nego i za sportske, brze osobne automobile, te nadalje za masovno proizvedene modele.

147 kW (200 KS) i 295 Nm – Audi quattro pogonski stroj

Jedino Å¡to je preostalo bio je odabir imena za novi automobil. Jedan prijedlog koji je uzet u razmatranje je bio “Carat”, akronim izraza na njemačkom “Coupé All-Wheel Drive Turbo”. Upravitelj projekta Treser je doÅ¡ao na bolju ideju i roÄ‘en je quattro.

Prvi Audi quattro

“Željeli smo istaknuti automobil koji čvrsto stoji na zemlji. Željeli smo staviti naglasak na ono Å¡to je sposoban učiniti, a ne na njegov izgled. Taj formalni koncept je bio uspjeÅ¡an jer je bio dobar, pravilan i poÅ¡ten,” komentirao je bivÅ¡i Å¡ef dizajna Hartmut Warkuss na temu prvog modela quattro.

Izveden iz modela Audi 80 Coupé, ali obučen u tijelo zaobljenih rubova, bijelo obojeni automobil s dvoja vrata je 3. ožujka 1980. stajao na uzdignutom rotirajućem postolju, okružen cvjetnim aranžmanima, u sredini unutraÅ¡njeg skijaliÅ¡ta u blizini Ženevskom sajma. Ovaj model s pet sjedala je imao kompaktni meÄ‘uosovinski razmak od 2.524 milimetra i dužinu od 4.404 milimetra. Razvojni direktor dr. Ferdinand Piëch je bio jako svjestan koliko je to bila važna prilika. ZavrÅ¡io je svoj govor s rečenicom: “Ovo je početak pogona na sve kotače u cestovnim osobnim automobilima.”

147 kW (200 KS) i 295 Nm – Audi quattro pogonski stroj

Audi quattro je bio pogonski stroj bez kompromisa. Bio je pokretan pet-cilindričnim turbo motorom snažnog zvuka, koji je bio uzdužno ugrađen sprijeda u tipičnom Audijevom stilu. Dvoventilska pogonska jedinica je imala zapreminu od 2.144 cm3, te je postizala tlak od 0,85 bara, a hladnjak usisnog zraka je pomogao da razvije 147 kW (200 KS) i 285 Nm okretnog momenta. Ovaj quattro, mase malo ispod 1,3 tone, je ubrzavao od 0 do 100 km/h za 7,1 sekundu, te do najveće brzine od oko 220 km/h. Njegova početna cijena od 49.900 maraka, koja je u to vrijeme predstavljala značajnu sumu, je standardno uključivala kovane 6 J x 15 kotače s gumama 225/50, zajedno sa sportskim sjedalima i prednjim svjetlima za maglu.

Proizvodnja je počela krajem 1980. – u specijalnoj proizvodnoj hali N2 u Ingolstadtu, u kojoj je ovaj model većinom bio izrađivan ručno. Audi je u početku planirao izraditi vrlo malu količinu od 400 komada, kako bi natjecateljski model mogao dobiti homologaciju za Svjetsko rally prvenstvo. Ali revolucionarni koncept vožnje i njegove ekstremno dinamičke performanse su od prvog dana zainteresirali javnost, i kompanija je imala teškoća da zadovolji potražnju. Kada je proizvodnja ovog automobila prestala u svibnju 1991., izrađeno je 11.452 komada.

Tijekom ovog razdoblja od jedanaest godina, Audi je proveo razna bitna poboljšanja ovog modela quattro. Unutrašnjost je postala udobnija, bez izražavanja striktno funkcionalnog karaktera. Vozačko okružje je dobilo digitalne prikaze u stilu tog vremena, te su neko vrijeme bila ugrađivana i akustička upozorenja s glasom Patricije Lipp, spikerice Bavarskog radija, zadužene za prometne informacije. I šasija – kontrolne ruke, McPherson ovjes i disk kočnice na svim kotačima – su postepeno profinjeni, te je na kraju ugrađen ABS sustav.

Sport quattro s kraćom ukupnom dužinom i meÄ‘uosovinskim razmakom je pojavio 1984., kao homologacijski model za novi rally automobil. Njegov novo razvijeni četiri ventilski turbo motor s aluminijskim blokom motora je postizao snagu od 225 kW (306 KS), uz kevlar i druge lagane materijale koji su smanjili ukupnu masu karoserije. Cijena ove “kratke inačice”, kako je Sport quattro nazivan u javnosti, je značila da je rezervirana za probranu klijentelu: 203.850 maraka. Audi je proizveo 224 komada ovog super automobila. ÄŒetiri ventilska tehnologija je primijenjena u redovnoj proizvodnji 1989. godine, u puno pitomijoj inačici koja je razvijala 220 KS.

Najvažnija promjena je doÅ¡la u kasno ljeto 1987. Uz motor s malo povećanom zapreminom koji je kao i prije razvijao 200 KS, model je sada uključivao Torsen diferencijal; vijčani prijenos je zamijenio ručnu blokadu diferencijala. Naziv Torsen je kombinacija dvije riječi “torque” (moment) i “sensing” (osjećati).

Ovaj sustav prijenosa je stalno po potrebi dijelio snagu pogona, prebacujući do 75 posto okretnog momenta da bilo koji par kotača koji je imao bolje držanje ceste. Zahvaljujući Torsen diferencijalu, koji se blokirao samo pri opterećenju, ABS sustav je ostao stalno dostupan.

quattro modeli u moto sportu

Ideja o automobilu za rally natjecanja je u Audiju nastala davno, kao koncept produkcijskog quattro modela, te je počela dobivati oblik početkom 1977. Ovaj proizvođač iz Ingolstadta je napravio svoje prve korake do slave u Svjetskom rally prvenstvu s modelom Audi 80 s prednjim pogonom; diplomatskim su umijećem uspjeli uvjeriti glavno upravljačko tijelo ovog natjecanja da prihvati pogon na sve kotače. Prvi quattro natjecateljski automobili su isprobani kao prototipovi 1980. godine. Iste godine, model VW Iltis, koji je razvijen i vožen pod okriljem kompanije Audi, je osvojio Paris-Dakar Rally, i to s pogonom na sve kotače.

Prih nekoliko dana 1981. Audi se kao vihor sručio na scenu Svjetskog rally prvenstva, koje je u tim vremenima još uvijek bilo skromno natjecanje. Model quattro, u to vrijeme s 310 KS snažnim motorom, je imao svoj debi na Austrijskom Jänner reliju, koji se nije bodovao za Svjetsko prvenstvo. Lokalni heroj Franz Wittmann je pobijedio u prvom pokušaju, s razlikom od više od 20 minuta do vozača na drugoj poziciji.

U svoj debiju u Svjetskom prvenstvu, na reliju Monte Carlo, model quattro je ponovo demonstrirao svoju superiornost. Na snijegu – idealnim uvjetima za ovaj automobil – Hannu Mikkola je osvojio prvih šest specijalnih etapa, da bi ga zaustavila nezgoda.
Nakon toga, u Švedskom reliju, Finac je osvojio svoju prvu pobjedu. Francuska vozačica Michéle Mouton je postala prva žena koja je osvojila etapu Svjetskog prvenstva u San Remu, a Mikkola je ponovo bio pobjednik u RAC reliju. Na kraju prve natjecateljske godine ovog Audijevog modela, završio je na trećem mjestu u poretku vozača.

Do početka 1982., model quattro je skoro bio nepobjediv bilo gdje u svijeu; Audi je podigao ljestvicu sa sedam pobjeda i osvojio je prvo mjesto u poretku proizvođača. Mouton je pobijedila u Portugalu, Grčkoj i Brazilu; samo kvar u predzadnjoj etapi u reliju Obale Bjelokosti ju je koštala vozačke titule. Međutim, Hannu Mikkola je to ispravio u 1983. godini nakon što je pobijedio u Finskoj, Švedskoj, Argentini i Portugalu.

Trostruka pobjeda na utrci “Monte” – početak sezone 1984.

I slijedeća godina je započela s pobjedom. Novo angažirani dvostruki Svjetski prvak, Walter Röhrl je osvojio reli Monte Carlo, ispred svojih timskih kolega Stiga Blomqvista (Å vedska) i Hannua Mikkole. Na cilju, suvozač Christian Geistdörfer je čestitao svom kolegi sa izjavom: “ShvaćaÅ¡ li da nikada u svom životu nisi vozio ovako brzo?” na kraju sezone Audi je ponovo dominirao poretkom proizvoÄ‘ača sa sedam pobjeda, od kojih je pet osvojio Blomqvist, te za malo istisnuo Mikkolu i postao svjetski prvak.

Ali 1984. godina je također bila godina u kojoj je reli natjecanje krenulo u novom smjeru. Konkurenti su iskoristili u to vrijeme vrlo liberalne propise u Grupi B kako bi ušli automobili s motorima srednje snage koji su bili specijalni komadi strojeva s vrlo malo sličnosti s produkcijskim modelima. I ekipa iz Ingolstadta je također razmišljala o prebacivanju na takav koncept i stvoren je prototip. Međutim, na kraju je ovaj projekt napušten i zadržan je uzdužno ugrađen prednji motor.

Audijevo novo oružje je bio model Sport quattro s meÄ‘uosovinskim razmakom od samo 2.224 milimetra – pokuÅ¡aj da automobil bude lakÅ¡i i boljih manevarskih sposobnosti, tako da ga se drastično skrati za 300 milimetara. Ova “kratka inačica” je koriÅ¡tena od svibnja, zajedno sa starom inačicom, ali je trebalo proći neko vrijeme da dobije zamah. Blomqvist je trebao pričekati na prvu pobjedu do predzadnje etape u Obali Bjelokosti. Audi je trebao povećati napetost.

Datum 1. srpnja 1985. je bio dan homologacije završne faze njegove evolucije, model S1. Ovaj model je zapamćen kao pravi kolos u povijesti reli natjecanja, zbog njegovog ekstremnog karaktera. Aluminijski pet cilindrični motor je službeno razvijao 350 kW (476 KS) i 480 Nm okretnog momenta; uz sustav kruženja usisnog zraka koji je stalno opskrbljivao turbo motor, stvarna brojka se vjerojatno kretala preko 370 kW (preko 500 KS), na oko 8.000 okr./min.

U srednjem prijenosnom odnosu, ovaj 1.090 kilograma težak S1 je ubrzavao od 0 do 100 km/h za 3,1 sekundu, a do 200 km/h za 11,8 sekundi. Kada je vozač maknuo stopalo s papučice gasa, iz ispuha su izlazili metar dugački plameni jezici. “Kao da si zajaÅ¡io metak,” izjavio je Walter Röhrl, “kao eksplozija. Sve se dogaÄ‘a tako nevjerojatno brzo da nemaÅ¡ vremena za razmiÅ¡ljanje.”

Prvi mjenjač s dvostrukim kvačilom – visoka tehnologija u modelu S1

Postojalo je nekoliko blokada diferencijala koje se moglo odabrati za quattro pogonski sklop – više-lamelna, Torsen i konvencionalna. U zadnjoj utrci sezone, britanskom RAC reliju, Walter Röhrl je koristio mjenjač s dvostrukom spojkom koja se aktivirala pneumatskim putem uz pomoć dugačke poluge – prethodnik današnjeg S tronic mjenjača.

Šasija se sastojala od cjevastog okvira, pokrivenog pločama od plastike i čelika; kako bi se optimizirala raspodjela mase, hladnjak, ventilator, akumulator i alternator su ugrađeni straga. Ogromni otvori su usisavali zrak na ravnim, brzim dijelovima, a kočnice su se mogle hladiti prskajućom vodom.

Na kraju, Walter Röhrl je opisao ovaj model na sljedeći način: “Vožnja modela quattro s teÅ¡kim motorom sprijeda u zavoj je bilo kao zamahivanje maljem. S druge strane tu je bilo to neopisivo držanje ceste, i ja sam uvijek bio njime fasciniran. Pogon na sve kotače – to je za mene bilo vrhunsko iskustvo.”

Ali slavni dani Grupe B su već bili odbrojeni; tehnički i organizacijski iscrpljujuća trka za prevlast je zauvijek promijenila svijet relija. Na uskim cestama uzduž zavojitih litica, preko glatkog leda, teškog kamenja i nauljenog asfalta, poznati fizički oblici su počeli mijenjati oblik; do tada poznati zavoji su postali uski i opasni. A obožavatelji u Južnoj Europi, uhvaćeni u histeričnoj euforiji, su učinili da stvari postanu još opasnije. Kao matadori koji se suočavaju s bikovima, stajali bi uzduž staze i čekali zadnji trenutak da skoče u stranu.

Završni udarac grupi B je došao početkom 1986. kada su tri gledatelja i dva sudionika poginula u nesreći u utrci Svjetskog prvenstva u Portugalu i Korzici. Audi, koji je u ionako sve manje sudjelovao u natjecanju, se iz njega potpuno povukao. Novi automobil sa središnje smještenim motorom razvijen za planiranu Grupu S nikada nije ušao u natjecanje; svjetska federacija FISA se odlučila za prebacivanje na propise Grupe A, koja je uključivala modele blizu komercijalne proizvodnje. Audi je 1987. još uvijek sudjelovao u nekoliko relija i Mikkola je osvojio Safari reli ispred Röhrla u obiteljskoj limuzini, modelu Audi 200.

Ipak, 1987. godine, S1 je sa svojim 440 kW (oko 600 KS) snažnim motorom pomogao Walteru Röhrlu da se brzo uspne kroz 156 zavoja do vrha Pikes Peaka u Coloradu, SAD, do nadmorske visine od 4.301 metra. On je uspio svoj trkaći automobil, opremljen ogromnim spojlerom za povećanje potiska, četiri puta ubaciti u šestu brzinu uzduž 19,99 kilometara pjeskovite i šljunkom posute staze, a najveća postignuta brzina bila je 196 km/h.

Uz pobjede Michéle Mouton i Bobbya Unsera, to je značilo tri pobjede u nizu za Audi u Američkom najpoznatijem usponu, “Race of the Clouds”. Röhrlovo vrijeme od 10:47.85 min je bilo viÅ¡e od 21 sekunde kraće od Unserovog rekorda od prethodne godine.

Držanje na asfaltu – prebacivanje na natjecanje touring automobila

Uspjesi na vrhu Pikes Peak su potaknuli Audijev apetit za dodatnim uspjesima – 1988. godine Audi je jednu sezonu sudjelovao u Američkoj TransAm seriji. Ispod poklopca modela Audi 200 quattro nalazio se pet-cilindrični turbo motor iz Svjetskog rally prvenstva; njegovih 375 kW (510 KS) je gurnulo Američkog vozača Hurleya Haywooda do naslova prvaka. Sa osam pobjeda od ukupno 13 utrka, Audi je također osvojio naslov u poretku proizvođača.

Slijedeće godine, ekipa se prebacila u IMSA GTO seriju, s njenim još liberalnijim propisima. Izvana, GTO je sličio modelu Audi 90 quattro, ali vanjska koža je bila samo plastična silueta. Ispod nje se nalazio beskompromisan pogonski stroj, na osnovi podnice od ugljičnih vlakana i cjevastog okvira.

U svojoj konačnoj evolucijskoj fazi, pet-cilindrični motor sa tlakom prednabijanja od 2,65 bara i sustavom kruženja potiska iz modela S1, je razvijao oko 530 kW (otprilike 720 KS), a četiri pogonska kotača su bila široka 36 centimetara. Hans Joachim Stuck je završio na trećem mjestu sa sedam pobjeda u 15 utrka, a ekipa je završila na drugom mjestu u poretku proizvođača.

U 1990. godini Audi se prebacio na Njemačko natjecanje touring automobila (DTM) s vrhunskim modelom ove marke, V8 quattro. Atmosferski motor zapremine 3,6 litre, koji se ugrađivao u ovu luksuznu limuzinu, je postizao snagu od 340 kW (462 KS). Ovo, zajedno s pogonom na sve kotače, je bilo dovoljno za istiskivanje slabijih ali lakših konkurenata, unatoč njegovoj masi od 1.290 kilograma.

Stuck je prve godine osvojio ovo prvenstvo, a 1991. mladi Frank Biela je ponovio njegov uspjeh u uzbudljivoj zadnjoj utrci na Hockenheimringu. Nakon propitivanja dopuštenosti korištenja nove radilice, ekipa je 1992. na polovici sezone povukla V8 quattro iz natjecanja. Audi je osvojio polovicu od 36 utrka koje su odvezene 1990. i 1991. godine.

1996. godina je bila najuspješnija godina u natjecanju touring automobila. Model A4 quattro Supertouring, sa svojim 218 kW (296 KS) snažnim dvolitrenim, četvero-cilindričnim motorom, bio je ultra moderan automobil. Sjedalo vozača je bilo gurnuto prema nazad, šest brzinski mjenjač je imao sekvencijalni prijenos, a aerodinamika je bila razvijena u zračnim tunelima.

A4 quattro Supertouring je sudjelovao u sedam nacionalnih natjecanja na tri kontinenta – u Njemačkoj, Velikoj Britaniji, Italiji, Španjolskoj, Belgiji, Južnoj Africi i Australiji. Osvojio je svako pojedino prvenstvo. U jako konkurentnom Njemačkom STC prvenstvu, sa osam proizvođača, Emanuele Pirro je završio na vrhu, kao i Frank Biela u Velikoj Britaniji. Dvije godine kasnije, Europsko upravljačko tijelo je u velikoj mjeri zabranilo pogon na sva četiri kotača u natjecanju touring automobila. Jednostavno je bio nepobjediv.

quattro modeli u proizvodnji

Nije trebalo dugo da prvi quattro iz 1980. dobije potomke. Od 1982. Audi je predstavio još pet inačica s pogonom na sve kotače – Audi Coupé, Audi 80/90 i Audi 100/200, koji su 1980-tih postavili novi svjetski rekord u aerodinamici. Ove nove inačice su odražavale osnovni princip ponude quattro pogona u svakoj liniji modela, te su bile izuzetno popularne kod kupaca zahvaljujući velikoj reklami koju su generirali sportski uspjesi.

U vrhu ponude se pojavio model V8, koji je u početku imao snagu od 185 kW (250 KS) i koja je postepeno povećana do 206 kW (280 KS). Ova limuzina se ekskluzivno nudila sa stalnim pogonom na sve kotače, a kupci su skoro uvijek naručivali quattro inačicu njegovog nasljednika, modela A8. Mnogo godina, ovi modeli iz vrha ponude u luksuznoj klasi su istovremeno bili najsnažniji produkcijski quattro modeli koje je Audi ikada izradio. Početkom 2009. R8 5.2 FSI quattro sportski automobil visokih performansi je preuzeo tu ulogu; on ima quattro pogon koji snagu motora usmjerava više na stražnje kotače.

U 1995. godini Audi je počeo opremati svoje TDI modele visokog okretnog momenta s quattro pogonom – što je postala jako uspješna kombinacija. Prvi takav model bio je A6 2.5 TDI quattro; njegov V6 je razvijao 103 kW (140 KS). Trenutna ponuda modela je jako široka. Osnovna ponuda se sastoji od modela A3 i A4, u kojima je quattro pogon dostupan već i s motorima 1.8 TFSI i 2.0 TDI. Ponuda završava s modelom Q7 V12 TDI quattro – najsnažnijim dizelskim SUV modelom na svijetu, s gigantskih 368 kW (500 KS) iz zapremine od šest litara.

Kompaktni su Audijevi modeli A3 i TT od 1999. godine dostupni sa stalnim pogonom na sve kotače. Zbog njihovih poprečno ugrađenih motori umjesto središnjeg diferencijala imaju elektronski kontrolni sustav s hidraulički aktiviranim više-lamelnim kvačilom koje djeluje kao blokada diferencijala između osovina. Audi je tijekom godina uspješno usavršio ovaj koncept – tlačni akumulator ekstremno visokih performansi sada osigurava da se snaga trenutno raspodjeljuje po potrebi.

Aktivni sportski diferencijal je doživio debi u modelu Audi S4 2008. godine i od tada se koristi u drugim modelima. S ovim aktivnim sportskim diferencijalom, Audi je uzdignuo dinamiku vožnje i držanje ceste quattro stalnog pogona na sve kotače do razine koju nije dostigao niti jedna konkurent. Upravljanje vozilo je sportski neutralno prilikom prolaska kroz zavoje velikom brzinom. Više direktno reagira na pokrete upravljačem, a vozilo se također stabilizira tijekom prebacivanja opterećenja. Uz pružanja više zabave u vožnji, u zavojima su moguća veća poprečna ubrzanja. Od vozača se zahtijeva puno manje naprezanja u vožnji.

Sportski i elegantni – Audi S modeli

Od 1990. godine S modeli su pomogli u stvaranju dinamičke slike koju je ova marka iscrtala kroz svoje sudjelovanje u moto sportu. Pionirsku ulogu je odigrao model S2 Coupé, nasljednik prvog modela quattro. Njegov elegantni karakter je bio čvrst dokaz kako i sportski i profinjeni stil mogu biti u savršenoj harmoniji. Nova obitelj je brzo rasla, kulminirajući s pojavom modela S8 2006. Od samog početka, quattro pogon je bio integralni aspekt svih S modela. Audi trenutno u ponudi ima modele S3, S4, S5, S6 i TTS.

Prvi RS model ove marke, Audi RS 2 Avant iz 1994., je također doživio ovacije ljubitelja, sa svojom svakodnevnom praktičnosti i potentnim pet-cilindričnim turbo motorom. Model RS 4 Avant iz 2000. je pokretan V6 biturbo motorom; RS 6 (2002.) je pokretan 4,2-litrenim V8 s turbo punjačem. Nakon toga je 2005. došao novi RS 4 koji je bio pokretan osam-cilindričnim atmosferskim motorom koji je maksimalnu snagu postizao na visokim okretajima. Za njega je Audi razvio novu revolucionarnu inačicu quattro pogona – središnji diferencijal koji je dijelio snagu motora u odnosu 40:60 između prednjih i stražnjih kotača.

Danas, quattro GmbH, podružnica kompanije AUDI AG, izrađuje ekskluzivnu seriju od pet RS modela. To su RS 6 i RS 6 Avant s njihovim biturbo V10 agregatima (426 kW/580 KS), TT RS i TT RS Roadster s njihovim kompresorskim pet-cilindričnim motorima (250 kW/340 KS) i potpuno novi RS 5 s njegovim atmosferskim V8 koji razvija 331 kW (450 KS). Njegov quattro pogon sada uključuje još jednu novu tehnologiju – takozvani diferencijal s krunskim zupčanicima koji dodatno povećava držanje ceste i osigurava izvanredne karakteristike upravljanja.

U 30 godina između 1980. i kraja 2009., Audi je proizveo 3.296.917 automobila sa stalnim pogonom na sve kotače. Zadnjih godina, u svim linijama modela quattro inačice su stalno zauzimale jednu četvrtinu ukupne prodaje; u 2009. godini ova brojka se kretala oko 34,0 posto. Modeli A4 i A6 su najuspješniji Audijevi automobili po broju prodanih komada; jednako se odnosi na njihove quattro inačice. Uključujući njihove prethodne modele, do kraja 2009. isporučeno je 1.132.186 komada modela A4 sa stalnim pogonom na četiri kotača, a ova brojka za model A6 iznosi 1.109.155 komada.

U cijelom svijetu, Audi je vodeći proizvođač premium osobnih automobila sa stalnim pogonom na sve kotače. Trenutna ponuda modela uključuje 126 quattro inačica. Modeli Q5, Q7, R8, A4 allroad quatro, A6 allroad quattro i svi S i RS modeli se ekskluzivno isporučuju sa pogonom na sve kotače.

quattro emocije

Tragovi guma u snijegu koje mudro promatra stariji Eskim, koji se tada okreće svom unuku i kaže: “Audi – quattro”. Snijegom pokrivena skijaÅ¡ka skakaonica kojom se uspinje Audi 100 CS quattro bez vanjske pomoći – u 30 godiÅ¡njoj povijesti quattro pogona, Audi je napravio cijeli niz TV reklama koje su isticale mistiku quattro pogona i emocije koje pobuÄ‘uje. Neke od tih reklama su postale pravi klasici.

Ideja o reklami na skijaškoj skakaonici je dobila oblik 1986. godine. U testovima na Tirolskom ledenjaku Audi 100 quattro je savladao uspon od 39 stupnjeva – tako da je skakaonica u Finskom skijalištu Kaipola, 300 kilometara sjeverno od Helsinkija, bila nešto blaža sa 37,5 stupnjeva, ali još uvijek više od 80 posto. Kran je podigao automobil na završetak skakaonice, gdje je bio učvršćen na tri različita načina – skrivenim čeličnim kabelom, kočionim uređajem ispod prednjeg kraja, te mrežom na završetku skakaonice.

Profesionalni reli vozač Harald Demuth, koji je prije vozio quattro model u natjecanjima, je trebao ovaj kočioni uređaj samo da ga zadrži na vrhu. On je bez napora odvezao Audi 100 CS quattro bez vanjske pomoći do 78 metarskog vrha skakaonice – skoro naslijepo, jer je nos automobila bio strmo usmjeren u nebo.

Ova reklama se smatra kao jedan od najboljih trenutaka u Audijevom oglašavanju, te se o njoj priča i danas; Audi je snimio novu inačicu početkom 2005. s modelom A6 4.2 quattro, za koju je konstrukcijski tim specijalno renovirao Kaipola skakaonicu koja je zadnji put bila korištena 1994. godine. Tipično za ovu marku, ukupna strategija oglašavanja je bila i još uvijek je fokusirana na proizvode. Jednostavno ljudi ne sumnjaju u njihov kredibilitet, jer zahvaljujući njihovom uspjehu u motor sportu, quattro modeli su imali veći utjecaj na Audijevu marku od bilo koje skupe reklamne kampanje.

Quattro inačice se izvana skoro ne razlikuju od njihovih srodnika s pogonom na prednje kotače. Oni ne čine periferne članove obitelji, nego su pokretačka snaga ove jako tehnički potkovane marke i njen integralni dio. Izraz quattro znači više od samog držanja ceste – on predstavlja emocije, sigurnost vožnje i sportske karakteristike, on označava inženjersku stručnost i dinamički duh.

Priča o uspjehu – quattro GmbH

Poznat po svojoj ekskluzivnosti, ovaj specijalni Audijev stil života je također zaštitni znak ponude modela tvrtke quattro GmbH, koja je osnovana u Neckarsulmu 1983. Ova Audijeva podružnica proizvodi automobile od 1996. Quattro GmbH trenutno zapošljava preko 700 osoba, te provodi vlastite razvojne i proizvodne programe, npr. za R8 super sportski automobil i Q7 V12 TDI SUV visokih performansi.

Fascinacija – quattro studije

Drugi instrument kojim se Audi koristi kako bi pothranjivao fascinaciju s quattro modelima su spektakularne dizajnerske studije. U jesen 1991. ova marka je odmah jedan za drugim na Frankfurtskom i Tokijskom salonu automobila, predstavila dva sportska automobila sa središnje smještenim motorima i sa stalnim pogonom na sve kotače – quattro Spyder i Avus quattro. Ljudi se još uvijek sjećaju velike studije, s karoserijskom od poliranih aluminijskih ploča i W12 motorom.
U 2000. godini slijedila je druga dramatična studija – “Rosemeyer” je bila počast Grand Prix trkaćim automobilima koje je proizvodila tvrtka Auto Union 1930-ih.

Prototipovi koji su bili u središtu pozornosti 1995. godine bili su bliže realnosti svakodnevne vožnje: model TT quattro, u Coupé i Roadster inačicama, se nisu puno razlikovali od produkcijskih modela. U 2001. godini konceptni automobili sa stalnim pogonom na sve kotače Pikes Peak, Nuvolari i Le Mans quattro su utrli put kasnijim modelima Q7, A5 i R8.

Zadnjih godina, primarna uloga Audijevih studija je bilo prikazivanje novih smjerova u tehnologiji pogonskih sklopova. E-tron, jedna od zvijezda Frankfurtskog salona automobila 2009. je brzi sportski automobil samo s električkim pogonom. Njegova snaga od 230 kW (313 KS) se koristi za pokretanje sva četiri kotača – na tipični Audijev način. 30 godina nakon početka proizvodnje, quattro ideja je dinamičnija i emotivnija nego ikada.

Slijedeći korak: quattro pogon sa središnjim diferencijalom sa krunskim zupčanicima

Tijekom 30 godina od debija prvog quattro modela, Audi je postepeno povećavao svoje tehnološko vodstvo u polju pogona na sve kotače. Inženjeri iz Ingolstadta ne žele ostati sjediti na lovorikama. Na Ženevskom salonu automobila kompanija je predstavila novu fazu evolucije – quattro pogon sa središnjim diferencijalom sa krunskim zupčanicima i kontrolom momenta. Ova tehnologija, koja je još efikasnija, preciznija i s većim performansama nego prethodni koncept, doživjela je debi u novom Audi RS 5 coupéu visokih performansi.

Samo-blokirajući središnji diferencijal quattro pogonskog sustava, postavljen odmah na izlazu iz mjenjača, ima zadatak distribucije momenta između dvije osovine u definiranim omjerima. Ako jedan kotač na osovini počne proklizavati – na primjer na skliskoj površini – ovaj diferencijal trenutno prebacuje većinu pogonske snage na osovinu koja ima bolji kontakt sa cestom.

Ovaj novi središnji diferencijal iz Audija slijedi inovativni princip. Mjenjač pokreće njegovo cilindrično kućište. Unutra se nalaze dva rotirajuća krunska zupčanika, koji prema svom nazivu imaju zupce u obliku krune. Ovaj novi sklop zupčanika se naziva Evolvere. Stražnji krunski zupčanik pokreće stražnju osovinu, a prednji kutnu beveloidnu osovinu koja pokreće diferencijal prednje osovine.

Krunske zupčanike pokreću četiri ravna kompenzirajuća zupčanika postavljena međusobno pod kutom od 90 stupnjeva. Oni su ugrađeni na osovine koje su učvršćene na kućište. To omogućuje ujednačavanje brzina između prednjih i stražnjih osovina, na primjer pri skretanju.

40:60 – osnovna podjela okretnog momenta između prednje i stražnje osovine

Kada se prednja i stražnje osovina okreću točno jednakom brzinom, dva krunska zupčanika se okreću jednakom brzinom kao kućište diferencijala. Ali, zbog specijalne konstrukcije zubaca, oni imaju različiti broj zubi i dodirnih točaka pri različitim promjerima. Efekti poluge su stoga nejednaki. Uz osnovnu podjelu okretnog momenta, 60 posto momenta motora se prebacuje na diferencijal stražnje osovine, a 40 posto na prednje. To omogućuje vrlo dobro držanje i dinamiku vožnje.

Kada se pogonski momenti dovedu preko sklopa kompenzirajućih zupčanika, unutar diferencijala se generiraju aksijalne sile. One prisiljavaju oba krunska zupčanika da se kreću prema van. Ova aksijalna sila se koristi za pritiskanje skupine lamela koje se nalaze iza krunskih zupčanika. Rezultirajući blokirajući moment raspodjeljuje momente između krunskih zupčanika.

Na primjer, ako prednji kotači modela RS 5 naiđu na snijeg, brzina prednje osovine će se trenutno povećati. To proizvede razliku u brzini između dva krunska zupčanika i kućišta. Samo-blokirajući efekt u krunskom zupčaniku središnjeg diferencijala odmah preusmjerava pogonski moment na onu osovinu koja ima bolji kontakt s podlogom. Do 85 posto pogonskog momenta dolazi do stražnjih kotača. U suprotnom scenariju – ako stražnja osovina modela RS 5 izgubi kontakt – moment se prenosi na prednju osovinu; u tom slučaju do 70 posto momenta se prebacuje na prednje kotače.

S ovim širokim rasponom raspodjele momenta, ovaj novo razvijeni središnji diferencijal s krunskim zupčanicima nadilazi svoje prethodnike – držanje postaje još bolje zahvaljujući povećanom efektu blokiranja. Sile i momenti se stalno raspodjeljuju bez ikakvog kašnjenja, te u potpunosti bez prekida. Vozač može lako svladati svaku situaciju. Nije potrebna nikakva kontrolna elektronika ili elektromagnetska ili hidraulička aktivacija. Ovaj čisto mehanički princip rada maksimalizira efikasnost i odziv bez kašnjenja.

Druge jake strane srediÅ¡njeg diferencijala s krunskim zupčanicima su njegove kompaktne dimenzije i mala masa – sa 4,8 kilograma, on je lakÅ¡i za 2,1 kilograma. Nakon debija u modelu RS 5, uskoro će biti dostupan i u drugim modelima. Ovaj ‘Napredak kroz tehniku’ impresivno demonstrira stalni napredak quattro tehnologije pogona. On takoÄ‘er povećava Audijevu prednost u odnosu na konkurente.

Za brze prolaske kroz zavoje – usmjeravanje momenta

Audi kombinira središnji diferencijal s krunskim zupčanicima u modelu RS 5 – i u drugim modelima u koje će se ugrađivati – s inteligentnim softverskim rješenjem, usmjeravanjem momenta. Na sva četiri kotača djeluje evolucijski oblik ESP sustava s elektronskom blokadom diferencijala, koji se već standardno ugrađuje u mnoge modele s pogonom na prednje kotače. Novi sustav omogućuje da skretanje bude još preciznije i brže.

Analizirajući vozačke pokrete upravljača i željenu razinu ubrzanja, kontrolna jedinica izračunava optimalnu raspodjelu pogonske snage između četiri kotača u svakoj specifičnoj situaciji. Po potrebi malo koči kotače s unutrašnje strane zavoja – potrebna je samo malo pritiskanje disk pločica uz minimalni pritisak.

Ova pomoć je konstantna i direktna, kako bi automobil brže prolazio kroz zavoje. Raspon neutralnog ponašanja i upravljanja postaje uočljivo širi, a efekt podupravljanja prilikom skretanja i ubrzavanja je smanjen. ESP se aktivira kasnije, te se aktivira u blažem obliku.

Konstantan, uvijek precizan način rada ovog novog središnjeg diferencijala s krunskim zupčanicima omogućuje brže, preciznije usmjeravanje okretnog momenta.

Radi postizanja veće poprečne dinamike i većeg užitka u vožnji, quattro pogon se može dodatno unaprijediti sa sportskim diferencijalom koji aktivno raspodjeljuje snagu između pojedinih stražnjih kotača. Kada je sportski diferencijal aktivan, usmjeravanje momenta radi samo na prednjoj osovini.