Indijska tvrtka Mahindra od nedavno je i službeno prisutna na našem tržištu. Mahindra je orijentirana na proizvodnju terenskih i radnih vozila.
Kako su kod nas dosta popularna SUV i terenska vozila, vjerujem da će ovu indijsku marku naši kupci vrlo brzo prihvatiti jer za to postoji više razloga. Na testu smo imali njihov najreprezentativniji model Goa Glx. Radi se o vozilu koje je nešto na pola puta između čistog terenskog vozila i SUV-a. Goa je po mom mišljenju više terensko vozilo, ali koje može poslužiti i u svakodnevnoj vožnji.
Tehnički gledano Goa je moderan proizvod. Pokreće ju turbodizelski 2,5 litreni agregat od 108 KS pri 3800 o/min te 250 Nm u rasponu od 1800-2200 o/min spojen na dobro proračunat ručni mjenjač koji posjeduje nešto veću ručicu.
Agregat je opremljen common rail direktnim ubrizgavanjem i na testu nam je trošio prosječno 10 litara dizela na 100 prijeđenih kilometara što je povoljno s obzirom na masu vozila od 2040 kg. Ovjes je klasični terenski sa pogonom na stražnju osovinu uz mogućnost uključivanja u pogon i prednje osovine te posjeduje i blokadu diferencijala. Sve to uz minimalnu visinu od tla od 21 cm te kutom ulaza od 39 stupnjeva i kutom izlaza od 25 stupnjeva omogućuje izvrsne terenske sposobnosti koje se mogu uspoređivati jedino sa Ladom Nivom ili Land Roverom Defenderom.
Vanjski dizajn karoserije je klasično terenski jednostavan i prilično uglat. Svojom dužinom 432,5 cm Goa nije prevelik terenac, ali to ne znači da nije prostran i praktičan u unutrašnjosti. Naime, širinom od 177 cm i posebno visinom od 191,6 cm Goa je vrlo prostran i praktičan terenac. Jedino mjesto gdje bismo poželjeli više mjesta je vozačko. Iako će se moći u njega smjestiti i viši vozači, nekako nas je ipak prevladao osjećaj stiješnjenosti vozačke pozicije.
Unutrašnjost je izrađena od tvrde i neugledne plastike, ali je jako dobro sklopljena i ne proizvodi čudne zvukove. Udobnost vožnje je solidna za jednog čistokrvnog terenca (iako ga Mahindra naziva SUV-om) te je narušena jedino izraženijim vibracijama pri vožnji asfaltiranim prometnicama što je zasluga grubog terenskog ovjesa. Ukoliko se pomirite sa ipak donekle podnošljivim vibracijama udobno se može krstariti i autocestama održavajući normalan ritam od 130 do 140 km/h što Goa sa svojom maksimalnom brzinom od 160 km/h dobro podnosi.
U svakodnevnoj vožnji svakako će dobro doći bogata oprema od klima uređaja, daljinskog centralnog zaključavanja sa alarmom, MP3 radio uređaja, servo upravljača podesivog po visini, naslona za ruke u prednjim sjedalima i dr.
Jedini veći nedostatak je svakako nedostatak pasivne sigurnosti jer nije ugrađen niti jedan zračni jastuk.
Jedna od većih prednosti Goe je svakako njezina cijena. Bogato opremljen model koji je još imao ugrađenu i dodatnu opremu (metalik boja - 3.500 kn, prednji bull bar inox - 3.700 kn, zaštita ispod agregata - 1.800 kn, aluminijski kotači - 6.000 kn i kuka za vuču 3.200 kn) stoji sveukupno 180.200 kn. Iako se ne može reći da je riječ o diskontnoj cijeni, mišljenja smo da je Goa Glx ipak poštena ponuda.
I na kraju pitanje koje se nameće samo po sebi. Kome je namijenjen ovakav automobil? Prije svega onima kojima je Lada Niva bila pogodan terenski automobil, ali skučen, nedovoljno opremljen i prespor, a svaki drugi terenac ili SUV malo boljih terenskih karakteristika preskup. Na primjer, šumari, lovci, ribolovci, ali i mnoge državne službe koje trebaju ovako sposobno vozilo na terenu, a sve više moraju voditi računa o smanjenju troškova.
Što nam se je svidjelo:
terenske sposobnosti, udobnost pri terenskoj vožnji, kvaliteta izrade
Što nam se nije svidjelo:
loša pasivna sigurnost zbog nedostatka zračnih jastuka
Povratak na "Testovi"
