Vrlo dobar automobil koji na kraju ipak nije prošao test
Većina novinarskih hard testova se odvija u relativno kratkom roku. Automobil koji se nađe na takvom testu godišnje se prijeđe i više od 50.000 kilometara što je tri do četiri puta više od hrvatskog prosjeka. Naš testni primjerak imao je drukčiju sudbinu. Došao je u našu redakciju točno prije 6 godina i 2 mjeseca. Tada još naš internet magazin nije niti postojao, ali je naša ekipa bila na okupu u automobilskom prilogu jednog časopisa. Kada se birao automobil koji ćemo kupiti prevladala je konzervativna i racionalna struja u redakciji (što će se kasnije pokazati vrlo pogubnim za naš proračun).
Nakon duge i žučne rasprave pobijedili su računovođe nad nama test vozačima pa je u našu redakciju za ne mali novac stigla nova Toyota Avensis 2.0 D4D snage 85 kW. Tada statistički najpouzdaniji automobil bio je jedino na što je naša uprava pristala. Jer kako kaže naša šefica računovodstva: „Ja vjerujem statistikama.“.
Glavna zadaća testnog automobila bila je služiti u redakciji za duža putovanja i za popunjavanje rupa kada nismo imali dovoljno testnih automobila koje dobivamo na testove da bi pokrili sve dnevne obaveze jedne redakcije. U tom trenutku procjena je bila da bi naš automobil mogao godišnje prijeći oko 15.000 kilometara što je otprilike hrvatski prosjek. Kako smo prešli iz tiskanih medija u tv i internet tako se i naša potreba za ovim automobilom povećavala te smo nakon 6 godina uspjeli okrenuti sto tisućica. Točnije 107.072 kilometra. Zašto smo se baš zaustavili na toj brojci? Prvotna namjera nam je bila napraviti rezime na 100.000, ali kako je veliki servis predviđen na 105.000 kilometara odlučili smo završiti sa tim servisom.
No, krenimo redom. Avensis nas je od prvog dana služio odlično. Nije bilo niti najmanjeg prigovora. Udoban, brz, stabilan, štedljiv i dobro opremljen. Samo su rijetki imali prigovore. Najviše oni sa benzinom u krvi kojima je bio premalo vozački, a previše penzionerski. Međutim, to je stvar ukusa, a mi ovdje moramo biti objektivni pa ću reći da je Avensis, sada već u svom starom izdanju vrlo dobar komad auta.
Svakim danom i svakim prijeđenim kilometrom sve više je gradio naše povjerenje prema sebi. Neke su nas stvari svakim danom sve više oduševljavale. Za neke je to bio audio uređaj vrlo dobre kvalitete za serijsku ugradnju koji je pored cd uređaja posjedovao i već zaboravljeni kazetofon. Za druge je to bila potrošnja koja se kretala u rasponu od 5 do 6,5 litara dizela na 100 prijeđenih kilometara. Čak nas nisu brinuli niti servisi koji su bili u prosjeku za 10 do 20 posto skuplji od konkurencije. Međutim, usluga u nekoliko Toyotinih servisa u Hrvatskoj i nekim susjednim državama je na vrlo visokom nivou tako da nam nije bilo žao kojih stotinjak kuna što smo više platili. Zanimljivo je da su Toyotini servisi, osim što su nas uvijek dočekali iznimno ljubaznim osobljem, oduševili svojom čistoćom kako salona tako i servisnog prostora. Isto se odnosi i na Hrvatske i na strane servise, što potvrđuje da Toyota mnogo ulaže u postprodaju, odnosno u odnos s kupcima nakon prodaje automobila.
I tako naše zadovoljstvo s Avensisom nije trajalo kratko. Trajalo je dugo. Šest godina i 99.197 kilometara. Pri točno toj kilometraži (kakve li ironije) naša šefica računovodstva bila je primorana na povratku sa skijanja pozvati službu pomoći na cestama. Iako je svima zvučalo nevjerojatno, ali naš se Avensis našao na vučnom vozilu i kako je bila nedjelja, angažiramo našeg dobrog prijatelja, vlasnika auto servisa. Dijagnoza je bila bolna: „Dečki, riknuo vam je zamajac“. bile su riječi našeg prijatelja mehaničara. Drugi dan u ovlaštenom Toyotinom servisu samo su potvrdili dijagnozu. „Potrebno je zamijeniti komplet kvačila sa zamašnjakom.“ ljubazno nas je obavijestio gospodin u servisu. Normalno, prvo pitamo za cijenu, a gospodin odgovara:“Oko 15.000 kuna, ali provjeriti ću vam točno za trenutak.“ Ne treba hvala, bježimo mi sa svojom šlep službom natrag kod našeg majstora Slaveka. „Slavek, kol’ko nas to bu’ koštalo?“: pitamo sa zebnjom. Nakon par telefonskih poziva i zbrajanja zidarskom olovkom našiljenom nožem Slavek nam s grčem na licu izriče presudu. „Dečki, bez jedanaest hiljada ne bu’ nikak’ išlo.“ Za taj dan bilo nam je dovoljno.
Sutradan je bio sastanak „stručnog stožera“ redakcije. Ukratko, nakon mnogo argumenata za i protiv popravka u ovlaštenom servisu, kao i što bi vjerujem kod većine naših građana, presudio je argument pod nazivom „4.000 kuna uštede“. Odlučeno je. Avensis ide kod Slaveka. Nakon dva dana i 11.000 kuna auto nam je kao novi. Jedino je nekim čudom, ostala stara boljka koja je mnoge živcirala. Naime, naš Avensis nikada nije ispuštao nikakve čudne zvukove u unutrašnjosti, ali mu je skoro pa oduvijek cvilila papučica spojke. No, nakon svega više nas nisu zamarale sitnice.
Sada smo se našli u velikoj nedoumici. 100.000 kilometara se pojavilo na brojaču i bio je idealan trenutak za zaključiti test i riješiti se automobila koji nas je tako dugo vjerno služio, ali nam je ostavio na kraju gorak okus u ustima. Opet sastanak redakcije i odlučeno je da se čeka do 105.000 kilometara. Tada obavljamo veliki servis, pa će to biti prilika za kraj našeg druženja sa Avensisom.
Kako se vrlo brzo približila sezona godišnjih odmora tako je i naš Avensis na brzinu skupio i dvije tisuće kilometara viška te se sa 107.072 kilometra našao na servisu. Ovaj puta smo posjetili ovlašteni Toyotin servis u Zagrebu gdje smo se na žalost još jednom zagrcnuli pogledavši račun redovitog servisa. 6.335,66 kuna bio je iznos računa. Naravno da toliko nismo imali u džepu, pa je lijepo kolega montažer koji me dovezao u servis po auto, izvukao karticu i podmirio račun.
Što reći na kraju. Avensis nas je besprijekorno služio šest godina i 99.197 kilometara. Izvana na karoseriji gotovo da se ni ne vide tragovi eksploatacije. U unutrašnjosti samo lagano izlizan upravljač odaje da je automobil prešao preko stotinu tisućica. Sjedala su kao i prvog dana dok su svi materijali na središnjoj konzoli i oblogama prednjih i stražnjih vrata iznimno očuvani. Osjećaj u vožnji je gotovo isti kao i prvog dana, sve je čvrsto i kompaktno i doima se kao da će trajati još barem dvostruko toliko. Svi prekidači i sve ručice su u funkciji kao i prvog dana. Čak je i papučica spojke prestala cviliti.
Ali dvadesetak tisuća kuna troška odjednom nakon 100.000 kilometara ostavilo je traga na našem ukupnom dojmu. A kupili smo ga zato što je statistika „govorila“ da se neće kvariti. I skoro nije. Zbog ovog skoro ipak ne može dobiti prolaznu ocjenu na našem testu.
Šteta, jer pred kraj mi je taj Avensis nekako prirastao srcu. I onda mi ga slomio. Jer to je kao da vas bračni partner nakon mnogo godina braka bez razloga prevari. A većina se nas emotivno veže za naše limene ljubimce.
Slike računa - kliknite na sliku za veći prikaz:
Povratak na "Testovi"
