Naš izbor u prošloj godini
Mazdu 2 dobili smo na test na kraju prošle godine. Bio je to automobil s kojim smo ispratili staru i dočekali novu 2009. godinu. I ne znam da li simbolično ili ne, taj automobil je na mene ostavio poseban dojam.
Kada sam ga vratio nakon tjedan dana još mi je danima ostao u mislima. Naime, nema sumnje da je to najbolji automobil koji sam vozio prošle godine. Nije da nismo imali neki vozni park. Bilo je prošle godine Hondi, Peugeota, Citroena, Volva, Opela, Chevroleta, Seata, Volkswagena (Cady Maxi life mi je posebno ostao u lijepom sjećanju), Fiata, Kia, Renaulta, Toyoti, Mazdi i drugih, ali odlučio sam se da ću proglasiti Mazdu 2 najboljim automobilom jer je ona nagovještaj ljepše budućnosti koja nam u ovim tmurnim vremenima svima treba.
Mazda 2 je primjer kako budućnost nisu raznorazni hibridi koji su ekološki koliko je i moja baba stručnjak za avione, već jedan običan automobil sa sasvim običnom tehnikom, ali sa izbačenim svakim detaljem koji nije prijeko potreban da se ne izgubi ništa na sigurnosti, komforu i vozačkom užitku.
Tako nakon sve većeg i većeg rasta i debljanja automobila u pojedinim klasama, Mazdina dvojka ide suprotnim smjerom. Umjesto da se današnja tehnologija iskoristi za što veće natrpavanje opreme i tehnikalija u automobil, Mazda je odlučila svu naprednu tehnologiju iskoristiti za što manju masu konačnog proizvoda uz zadržavanje jednake sigurnosti i komfora.
Zvuči jednostavno i izgleda tako kada vozite dvojku, ali očigledno nije tako jednostavno za izvesti jer nijednom proizvođaču prije mazde to nije uspjelo.
Kako na kraju sve to izgleda na cesti. Imamo testni model koji je bio opremljen dizelskim agregatom od 1.4 litre sa 68 KS pri 4.000 o/min i 160 Nm pri 2.000 o/min i što je najvažnije masu od samo 1.055 kg. Nadalje imamo vrhunski ovjes, vrhunski upravljač i vrhunski mjenjač. Dovoljno da i uz 68 dizelskih konja dvojka postane jedan od najzabavnijih auta koji se mogu kupiti novcem.
Po mom mišljenju 1.3 litreni i 1.5 litreni benzinci su bolje opcije, ali što mogu prigovoriti dizelašu kada nam je prosjek potrošnje u gradskoj vožnji sa temperaturama u minusu iznosio 5,5 litara na 100 prijeđenih kilometara. Možda samo cijenu od 119.925 kuna bez metalik boje (2.775 kuna) i stražnjih parkirnih senzora (2.150 kuna).
Prigovora nemam na unutrašnjost koja je dovoljno prostrana i ima jednu jako lijepu karakteristiku. Izgleda preslatko. Iako izvedena u jednobojnoj crnoj plastici, svaki njezin prekidač jednostavno vas vuče da ga primite i osjetite pod prstima. Sve je jednostavno, pregledno, a opet ništa nije slično niti jednom drugom automobilu. I ta ručica mjenjača na savršenom mjestu, savršeno precizna i laka.
Eto i jedne zamjerke. Prtljažnik je sa svojih 250 litara obujma ispod prosjeka, a cijena osim kada je na akciji kao sada u siječnju je malo iznad prosjeka za što Mazdi ne možemo prigovoriti jer ovakav bombončić sa ovakvim voznim osobinama volio bi vidjeti svaki proizvođač u svom salonu.
Što nam se je svidjelo:
sjesti u dvojku i zaboraviti na sve drugo
Što nam se nije svidjelo:
izaći iz dvojke
Povratak na "Testovi"
